Posebno treba pripaziti na odjeću u kojoj se tijelo znoji jer tada se pore na koži rašire te je kemikalijama omogućen lakši ulazak u kožu. Također, u novoj odjeći mogu se nalaziti i uši…
Bakterije, gljivice i uši lako mogu nataložiti i razmnožavati na tkanini jer je dug put od početka proizvodnje do krajnjeg kupca – preko hala u kojima se proizvodi sama tkanina, transporta do tvornica i šivanja pa transporta raznim kontejnerima do velikih skladišta, preslagivanja i slaganja u maloprodajne lance, objašnjava dr. Donald Belsito, profesor dermatologije na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
– Ne postoji način da pratite tko je tu odjeću prije vas imao u svojim rukama ili na sebi. Vidio sam slučajeve ušiju koje su na ljude prešle s odjeće koju su isprobavali u trgovini, a postoje i zarazne bolesti koje se mogu prenijeti preko odjeće. Svačega sam se nagledao u svojoj karijeri. Ja ne bi riskirao stavljanjem nove neoprane odjeće na sebe – kaže Belsito.
Pranje odjeće uvelike smanjuje vjerojatnost dobivanja osipa ili izloženosti kože raznim kemikalijama. Posebno treba pripaziti na odjeću u kojoj se tijelo znoji jer tada se pore na koži rašire te je kemikalijama omogućen lakši ulazak u kožu.
– Boje i smole formaldehida, pronađene na novim odjevnim predmetima, mogu izazvati iritaciju kože, kao i alergijske reakcije. Osim toga, ne postoji pravi način da saznate koliko je ruku dodirnulo vašu odjeću, i tijekom proizvodnje i tijekom prodaje u trgovini.
Svakako bi nakon kupovine trebalo oprati:
- čarape
- donje rublje
- potkošulje
- sportsku odjeću
- majice
- hlače
- haljine
- suknje
- kupaće kostime
- pidžame
– Na tkanini se mogu nalaziti bakterije od ljudi koji su odjeću isprobavali u trgovini, a tko zna koliko ih je bilo – napominje Lana Houge iz SAD-a, profesorica predmeta vezanih za proizvodnju odjeće.
– Gotovo svaki konac ili obojena tkanina zahtijeva kemikalije kako bi bilo moguće pretvoriti u slatku suknju ili majicu. Nažalost, te kemikalije mogu imati nuspojave kao što su kontaktni dermatitis, crveni osip koji jako svrbi – nastavlja Lana Houge.
Dodaje kako se odjeća proizvodi u raznim dijelovima svijeta pa su tako i kemikalije koje se koriste različite. Zakoni su u raznim državama različiti. Tako se negdje koriste kemikalije koje su u drugim zemljama zbog svoje štetnosti zabranjene. A kupac to neće znati dok kupuje odjeću i neopranu je stavlja na svoju kožu.
Na primjer, u SAD-u su u nekim komadima odjeće u trgovinama pronašli formaldehid u količinama većima od zakonski dopuštene granice, a zna se da je on kancerogen.
Preuzeto sa: 24sata.hr
